preskoči na sadržaj
 

KISTANJE

        Mi učenici  OŠ Kistanje oćemo da predstavimo naše m`l`čko mesto.

Kistanje je m`l`čko mesto kujo je u Šibensko-kninsku županiju. Opčina je za sebe i bogata je s`s prirodnu i kulturno-povesnu ljepotu. Na istočnu stranu ima granicu s`s Nacionalni park Krka. Od Kistanjske čaršije do reke Krke ima dva kilometra. Nacionalni park Krka bogat je s`s floru i faunu, a tako i s`s kulturno-povesne spomenike na njonje obale. Brljan i Manojlovački slapovi prirodna su baština, a Manastir sv. Arhanđela kulturno-povesna baština Krke. U Manastir živiju pravoslavni popovi i njihovi bogoslovi.

         U Kistanje se nalazi guljema katolička crkva sv. Nikole kuja je sagrađena 2003. godine. Tako je pored guljeme crkve nalazi i kapela Gospe od zdravlja, kuja je svoje temelje učvrsnula još za vreme Josipa  F. Ferdinanda. Crkva i kapela su u centar čaršije, a bljizu je i konak. U konak živiju: župnik don Nikola Dučkić, svečenik don Josip Dučkić, kujaj je u mirovinu i dve časne sestre milosrdnice, Blaženka i Edita.U Kistanje su večina krščani, katolici.

S`k tu živimo mi, Janevci; Hrvati od Kosovo, kuji smo došli poslje domovinski rat, 1997. godine.Važno je da da spomenemo i pravoslavnu crkvu sv.Čirila i Metoda, staru više od sto godine,a kuja u sebe čuva ikone od svece iz prošlosti. Jedna od po nove građevine u Kistanje je škola.

          U OŠ Kistanje ideju 295 deca, a oni su podeljeni u 16 odeljenja. Od to su 8 odeljenja od prvi do četvrti razred i osam odeljenja od peti do osmi razred. U kistanjsku školu dolaziju i deca od okolne mesta: Kolašac, Ljubović, Đevrske, Ivoševce, Ervenik i Šuše. Učitelji i nastavnici kuji tu rabotaju putjeju sve čik od kraljevski grad Knin, Šibenik i Zadar, a neki pa tu i živiju.

          Osim avo što smo spomenulji, u Kistanje ima i ambulanta, apoteka, prodavaonice, kafane, pošta, vatrogasni dom i dom kulture.U dom kulture se sabiramo za predstave i koncerte.

           Ne smemo da zabravimo i kulturno-povesne spomenike od kistanjske općine, a to su vrata od amfiteatra od stari rimski legionarni grad Burnum i arena. Temelji od arene nađeni su tek prije neko vreme i još gi ispitivaju. Za deca da se zabavljaju, u Kistanje, ima parkić s`s ljuljačke, igralište s`s golove i koševe, a i stadion. Naš stadion prvi je u županiju, a i naš klub je dobar.

Da bi od Kistanje mogli negde da otinemo bez kola, imamo prugu za vlak što vodi na jednu starnu uz Knin, a na drugu stranu u Zadar. A i putovi kroz Kistanje važni su za promet do more.

           U ovo naše umetničko stvaranje pomogli su ni naši roditelji, braća, sestre, učitelji i nastavnici, kuji ne učiju, ne samo za školu, nego i da zavoljimo da učimo i naše stvaranje proširimo.

                         Fala vi šta ste saslušalji!!!

 

Đurđevdan u Janjevo

 

Na večer 22. aprila slavilji su Đurđevdan. T`d su se mladi sabiralji i pravilji rifanu.

Paljilji su oganj, peklji mesu, krumpire, veseljilji su se, pljesalji i uživalji sve do sabalje.

Imalji su običaj, kod koga su pravilji rifanu da zavržeju juže ispod streje.

Tako su se cucalji i odmečalji kuj  će može po više da na juže. Pred jutro bi išlji na Glamu,

na izvor vode i tamo se umivalji «skidalji prljavštinu od ljice».

To pranje ljica je značilo čistoća tela i duha, da bi kroz celu godinu bilji čisti.

S`s to bi završilo slavlje rifane i svaki bi otiša za doma. T`j običaj i dan d`ns slavimo i u Kistanje.

 

Božić

           Božić je na vrata. Svi se spremamo za blagdane k`d  slavimo Isusovo rođenje.

            Rano sabalje sam se diga i pogledaja kroz penđer. Mraz je pisaja po moj penđer. Videja sam lapavice kako padaju,

a mama me vikala da kitimo bor. Počeli smo da redimo sjajke na bor, a k`d velja zvezda da se turi na vr` bor, t`d sam ja glavan.

Tata me uze u narće i digne, a ja turam zvezdu na bor, ko da sam osvojia svet. K`d smo završili kitenje bora, gledali smo

mamu kako pravi blagu pitu i tespeštiju. Varila je i koštanjku, pčenicu i posnu sarmu.

Prije ponoćke svi se,  sabiramo i kotrljamo orase. Pose toga, svi idemo na ponoćku. Pose mise, jeni drugima čestitamo

Božić i sretni idemo svojim kućama. Na Božić čekamo goste na čestitku, sutra dan mi idemo kod njih.

Meni je Božić najbolji blagdan.

           Ja sam veseja i rad.

Božić

Božić je pred vrata. Svi se spremamo za blagdane kad slavimo Isusovo rođenje. Rano sabalje sam se diga i pogledaja kroz penđer. Mraz je pisaja po moj penđer. Videja sam lapavice kako padaju, a mama me vikala da kitimo bor. Počeli smo da redimo sjajkena bor, a kad velja zvezda da se turi na vr bora tad sam ja glavan. Tata me uze u narcei digne a ja turam zvezdu na bor, ko da sam osvojia svet. Kad smo završili kitenje bora gledali smo mamu kako radi blagu pitu i tespeštiju. varila je i koštanjku, pšenicu, i posnu sarmu. Prije ponoćke svi se sabiramo i kotrljamo orase. Poslje toga svi idemo na ponoćku. poslje mise jedni drugima čestitamo božić i sretni idemo svojim kućama. Na dan božić  čekamo goste na čestitke, sutra dan mi idemo kod njih. Meni mi je božić najbolji blagdan,  ja sam vesea i rad.

 

Moj sakak u našem mestu - Kistanje

Moj sakak Srečka Badurina…U njem je mešavina sa svašta. Od mirisa, prašine do dečeg smeha igre i radosti. Moj sakak živi i k´d svi spiju

jer se t´d čuje lajanje kučića, svetljenje vidvida i pojenje petlova. Po dan su deca na nj. Frljaju loptu po suvi pra što se diza visoko, visoko.

K´d pada kiša, sakak je moj pun sas virove koji se napuniju do v´r sas vodu. Mi,  deca,  ripamo preko nji i pazimo da ne panemo u vir.

Moj sakak je za mene sve. On je život mojega detinstva. Na nj sam naučila da vozim biciklu. Na nj sam osetila boljku k´d  bi pala od bicigle i

udarila u tvrd kamen. Na nju sam šutnula prvu loptu, isekla koljeno, iskaljala novo aljinče i najela se sas prašinu… I prašinu.

Za sve ovo trebala bi da ga mrzim. Alji  ne! Ja voljim svoj sakak. Na nj sam osetila prvi put radosno igranja i veseljenja.

A k´d  me naljute oni što živiju tu i k´d se snekoga od nji  skaram, t´d otinem u drugi.

Alji, ne tak ljepi, vedri i čarobni sakak, mog detinstva.

 

ŠTO DA ČENIM

 

           Sve mi se čeni da avaj raspust ne traje b`š mnogo. Sve sam misljea k`t će bine raspust ima se izljegenčim

   u krevet i nema ništa da rabotam. I poče ja jenk od prvi dan. Taman se zgutka ispod čebe kd tata poče da mi kreči: “štojto dete xebeš!„

  Ja mu vikam: „Ne tato, ne xebem, Mene mi je raspust, pa ljego ljekac.

         „Špuštija tata veđe namrštija se, a jopet k'o da mu se nešto prikažuje. U sebe vikam:“ S`k če jopet da mi okažuje kako je bilo po rano."

I  tam`n da počne, a ga prekino, reko: „Tato, donesi ane tvoje sanje od Janjevo da idemo da se puzamo.“

             Odjemput mu se promenilo čere. Otide na tavan da nađe sanje. K`t se vratia, mnogo je bia rad. Sanje b`š nisu ganc nove.

  Faljila gu neka štaka i baš ana za kočenje. A čeljik b`š avionski k`ko ga vikaja tata zarđaja od sedenje.

  Uze od đezentije (hodnik) i moju i tatinu palutu (jakna).

  Tata donese neke stare emenije  štojto da ne trujemo nove i izljegosmo na sakak.

            Ovde vikaju b`š ne pada sneg. Alji, ave godine b`š je napaja. Na sakak ne beše niko.

   Samo ja i tata.K`vj kjamet je bija. Nije ni čudo.

   B`š, b`š d smo se na puzali. Nismo. Ovde je guljema ravnica. Nema ni jeno brdo da se napravi puzaljka.

   Ljepo vika moj tata: „Ovde čovek nemože ni da se napuza!“

           Pođosmo za doma i s`l smo uljeglji u kuću. Još nismo ni emenik svuklji. Mama ne ispudi napolje da prtimo sneg.

   Vika: "Če dođe kuj godar gost. "

   Neće može da uljegne u kuću.

           Isprtismo s`l putingu što s`s brzdovaču što s`s feraš na kraj. Tata istresa po putinke pepe od te gar da se

   neki ne puzne i iskrši glavu, srabotasmo to uljeglji smo u kuću.

            Cela kuća je mirisala na meze šta je mama pristavlja za Božić.

            Ave godine sam prvi put probaja peftije. Tata me jedva nateraja, a ja sam po merak imaja da izem neku pucku,

   tespeštiju ilji masnu gurabiju.

   Alji, to nejtoše da mi daju. To je za k`d dođe kuj godar na čestitku.

            Ave godine sam bija s`l na jenu zornicu. Mrzilo me bilo da se rasvestim. Beše rano sabalje.

            Na Badnje veče smo  ja,  tata  i  moj  brat napravilji Betljem i tokrljalji orase. Tata ne svega uljačkaja.

I  Naja mngo ljebu ogrljiu nami ni daja škote kako da ne pobere.

             Ni na ponoćku nisam bija. Bija je sm tato. On peva u crkveni zbor. On mora da ide. Kuj ga pita.

              Ni mene nije niko pitaja jutre dan k`t s'm moraja rakiju kumu. Takvj je red i običaj. Kumče nosi rakiju za Božić.

  A on mi da neki orah. Pare moj kum ne dava.

             A k`t su počelji gosti da pođujeju na čestitku, t`d s`m misljea: avaj raspust poviše je bija tatin, nego moj.

   I mnogo mi je brzo prošo. I sneg se brzo stopia. I gosti meze brzo izelji. A škola če za koj dan da počne.                 

                           ŠTO DA ČENIM???      

   Što da čenim?  Kuj me pita?  Z č`s  prođe raspust?  

Kalendar
« Srpanj 2022 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji


Korisni linkovi
Korisni linkovi:


Brojač posjeta
Ispis statistike od 26. 9. 2013.

Ukupno: 174585

Anketa
Kako vam se sviđa web škole?




Arhiva dokumenata

ENGLISH LESSONS

 


 


 


 





preskoči na navigaciju