Dragi roditelji,

trenutno se suočavamo s epidemijom koronavirusa koji, za neke skupine osoba, može biti opasan po život. Radi toga smo suočeni s povišenim osjećajem nesigurnosti i straha za budućnost.

Osim sa uobičajenim svakodnevnim brigama i problemima, suočeni smo s ponešto drugačijim i za nas nepoznatim obvezama, s mnogim zabranama i pravilima, preplavljeni smo svakodnevnim zastrašujućim vijestima, a ono što nam možda i najteže pada jest to što nam nitko ne može reći “koliko još’”.

Previše brige oko stvari na koje ne možemo utjecati ne pomaže nam  sada i ovdje. Dobro je na neke stvari biti spreman, ali život u budućnosti s brigama i strahovima donosi nam samo anksioznost, a ne rješava problem. Zato je važno usredotočiti se na ono što je ispred nas, sada u ovom trenutku, na što možemo djelovati.  

Prije svega to su upute stručnjaka koje trebamo slijediti za zaštitu svih nas. Vodite računa o higijeni i dovoljnoj fizičkoj udaljenosti od osoba izvan vašeg kućanstva, te pokušajte izlaziti što manje. Ako imate mogućnost prošetati prirodom, iskoristite tu privilegiju, ali pazeći na dovoljan razmak ako šetate u društvu. Ovakva vrsta izolacije nama ljudima nije prirodno stanje. Mi smo društvena bića i trebamo svoju zajednicu, svoje ljude koji nas podržavaju, vole i pomažu nam preživjeti najgore i proslaviti najbolje. Ali od ljudi se moramo odmaknuti i zbog toga je normalno osjećati frustraciju, nervozu, ljutnju, tugu, zabrinutost....

Iako je potrebno pridržavati se uputa o socijalnoj distanci, sada nam je emocionalna bliskost potrebnija nego ikada. Ogromna je razlika između socijalne distance i emocionalne distance. Socijalna znači da se fizički odmaknemo. Emocionalna distanca znači razmak između našeg srca i srca drugih ljudi. Te dvije distance ne moraju ići pod ruku. Sada je više nego ikada važno dopustiti svome srcu da se približi drugim srcima. Važno je pustiti ljude u svoj život, osjetiti i pružiti podršku i ljubav. Osnažiti zajednicu.

Kako? Možemo se družiti s ukućanima, ali tako da ih zaista vidimo, čujemo i osjećamo; družite se s djecom, igrajte zajedno društvene igre, čitajte knjige, pričajte priče. Također možemo koristiti i sve alate modernog doba, pa na primjer video pozivom vidjeti prijatelje, mame, bake, susjede, tetu, sestričnu ili kolege. Možemo poslati poruku „Kako si?“ i zaista čuti odgovor. Možemo pomoći nekome tko je u lošijoj situaciji od nas.

Ljudi su i dalje ljudi i svima nam treba podrška i toplina. Davanje ljubavi je najbolji lijek i za naše vlastito srce, bilo ono malo ili veliko, uplašeno, hrabro, veselo ili tužno. Nismo sami, nitko nije, svi smo u ovome zajedno. Ovo neće potrajati zauvijek, ali je važno biti odgovoran dok traje i paziti na sebe i svoje bližnje.

Nadamo se uskorom druženju u prostorijama naše škole!

Maja Vukušić, knjižničar

Iva Lordanić, pedagog

Duška Perić-Krpeljević, logoped

Tajana Zubčić, psiholog